Mostar

Mostar je grad gdje se susreće sjever s jugom i zapad s istokom, grad u kojem rijeka Neretva stoljećima dijeli kulture i religije, grad gdje se različitosti i suprotnosti mogu vidjeti i osjetiti na svakom uglu. Mostar je grad u Bosni i Hercegovini smješten na obalama rijeke Neretve, a ime je dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama rijeke Neretve. Kroz centar grada se proteže kanjon rijeke Neretve pa je Mostar poznat i pod nadimkom "grad na rijeci Neretvi". Ubraja se u jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini, a u njemu se nalazi Stari most.

Znamenitosti koje možete obići u Mostaru:

Ranokršćanska bazilika u Cimu

Ostatci ranokršćanske bazilike u Crkvinama u Cimu predstavljaju najznačajniji arheološki lokalitet iz ranokršćanskog perioda. Na ovom lokalitetu, osim ostataka arhitekture, pronađeni su i vrijedni ulomci kamene plastike, te brojni pokretni nalazi, kao i znatan broj grobnica iz perioda kasne antike. Utvrđeno je postojanje reprezetativnog ranokršćanskog sakralnog objekta. To podrazumijeva dataciju u 5. – 6. stoljeće poslije Krista.

Stećci - bosanski nadgrobni spomenici iz srednjeg vijeka

Od historijskih i umjetničkih srednjo-vjekovnih nalaza, najmisteriozniji i naj-sugestivniji svakako su stećci, nadgrobni spomenici koji se mogu naći u cijeloj Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju legendaran simbol ovih krajeva. Sa sigurnošću se ne može reći odakle potiču, ali od 60.000 stećaka, njih oko 10.000 posjeduju dekoracije koje simbolično predstavljaju sunce i mjesec, obitelj, zemlju, lov, rat ili ples; najpoznatija slika je muška figura sa podignutom desnom rukom. Samo mali dio ovih očaravajućih nadgrobnih spomenika na sebi ima natpise. Stećci su se pojavili tokom XII vijeka i proširili kroz XIV i XV vijek.

Kriva Ćuprija

Na rijeci Radobolji, blizu njenog ušća u Neretvu u blizini Starog mosta, nalazi se Kriva ćuprija, minijaturna verzija Starog mosta. Sagrađena je 1558. godine, osam godina prije Starog mosta, i priča se da je napravljena kao uzor za taj naknadni, puno veći građevinski poduhvat.

Otomanske rezidencije (XVI-XIX vijek)

Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu i “okusu” stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. 
Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Ukusna dvorišta karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliotekama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove.

Sahat kula

Još jedan značajan spomenik plodnog otomanskog razdoblja je Sahat kula, koja se nalazi pored Muzeja Hercegovine. Ovaj četvrtasti toranj, koji datira iz 1630. godine, visok je 15 m, a usmena predanja govore da je sagrađen pod patronatom uticajne gospođe Fatime-kadune Šarić. Poznati otomanski putopisac Evlija Čelebija pisao je da se zvuk zvona sa sahat kule mogao čuti na udaljenosti od tri sata hoda. 

Džamija Nesuh-age Vučjakovića

Sredinom XVI vijeka, po određenim izvorima oko 1564. godine, Nesuh-aga Vučjaković podiže džamiju, ispod Sahat kule, u blizini Kujundžiluka i Starog Mosta, koja je poznata i kao džamija pod lipom. Posebnosti ovog objekta su umjetnički uticaj obalskih područja (mediteransko-dalmatinska škola), vidljivi u određenim dekorativnim elementima.

Kosi Mehmed Pašina džamija

Ovu džamiju je sagradio početkom XVII vijeka Mehmed-Paša. Sa minareta, koji je udaljen samo par metara od rijeke Neretve, moguće je uživati u prekrasnoj panorami grada. U privlačnoj atmosferi dvorišta džamije moguće je napraviti pauzu i opustiti se u jednom veoma sugestivnom i jedinstvenom ambijentu.

Hadži- Kurtova džamija

Ova džamija je sagrađena na prelazu iz XVI u XVII vijek po želji Hadži-Kurta, predstavnika jedne od najstarijih mostarskih familija. Nalazi se na desnoj obali Neretve, stotinjak metara od Starog mosta, pored Tabhane, kvarta u kojem se štavila, obrađivala i prodavala koža. Ova džamija je dobila ime po njenim korisnicima tabacima tj. kožarima. Uz Tabačicu džamiju nalazi se niz malih dućana pa je zbog svog položaja jedna od najposjećenijih džamija u Mostaru.

Karađozbegova džamija 

Mostar je bogat džamijama, koje su raspoređene u svakom kvartu i predstavnice su tipičnog otomanskog stila u arhitekturi. Karađozbegova džamija, do koje se stiže lagano se udaljivši od stare jezgre grada, jedna je od najvećih i najreprezentativnijih spomenika sakralne islamske arhitekture XVI vijeka. Sagrađena je 1557. godine po projektu turskog arhitekte Kodže Mimara Sinana, a u unutrašnjosti je raskošno ukrašena arabeskama i floralnim crtežima. Kao što je tada bio običaj, u svom dvorištu džamija je ugošćavala druge strukture: fontanu za ritualno umivanje (šadrvan), islamsku vjersku školu (medresu), biblioteku i javnu kuhinju za siromašne. Oštećeni u toku rata, Karađozbegova džamija i njen minaret, nakon duge i pažljive restauracije, danas su opet otvoreni za posjetitelje. Iza džamije nalazi se najstarije muslimansko groblje u gradu.

Tursko kupatilo

Korištenje javnih kupatila (hamama) bilo je jako rašireno u doba otomanske vladavine. Tursko kupatilo, kod džamije Tabačice i Tabhane  izgrađeno je krajem XVI i početkom XVII vijeka u klasičnom otomanskom stilu. To je jedino tursko kupatilo Mostara sačuvano do danas. Hamam se sastoji iz jedne centralne prostorije sa pretsobljem, prostora u sredini (tepidarium) i mjesta za kupanje, koje se naziva calidarium. Ova vrsta objekata nastala je čisto za javnu upotrebu, bez ijednog znaka bogatstva: vanjski zidovi obično nemaju nikakve ukrase. Karakterizira ga krov sa kupolama, sve za zaštitu intimnosti korisnika. Danas je ovaj objekat u službi javnih i kulturnih manifestacija. 

Kujundžiluk

U centru Starog grada može se uživati u najstarijoj zoni Mostara - Kujundžiluku, graciozno pokaldrmljenoj uličici iz sredine XVI vijeka, u kojoj se i danas nalaze karakteristični zanatlijski dućani i tradicionalni restorani. U prošlosti, on je bio žila kucavica trgovine cijele regije, a za vrijeme Otomanskog carstva brojao je više od 500 dućana. I pored promijena koje dolaze s vremenom, ova ulica je zadržala autentičnu fizionomiju karakteriziraju je, svakako, i džamije i mali dućani i do danas je sačuvala neke od karakterističnih zanata, kao što su ručna obrada bakra i tkanje tepiha. Uz Stari most, glavni lik u priči cijelog kvarta, stari bazar pretstavlja sugestivni presjek arhitekture i, istovremeno, svakodnevnog života u Mostaru.

Kule Tara i Helebija

Dvije kule, smještene svaka na po jednoj strani mosta, strče kao arhitektonski ogranci samog mosta i podsjećaju na kamene čuvare prelaska preko rijeke. Kula Tara se nalazi na istočnoj obali, polukružnog je oblika, a za vrijeme Otomanskog carstva služila je za čuvanje municije. Danas je u njoj sjedište Muzeja Starog mosta. U Halebiji, na zapadnoj strani, svojevremeno se na nižim spratovima nalazio zatvor, a na višim čuvari. Korištena je i kao osmatračnica. Iza Tare, na lijevoj obali Neretve, nalazi se kula Herceguša, sagrađena u prvoj polovini XV vijeka, za vladavine Hercega Stjepana Vukčića Kosače.

Stari Most

Razmišljati o Mostaru, a instinktivno ne zamisliti sliku prelijepog Starog mosta, gotovo je nemoguće, pogotovo znajući da je ovo kameno remek djelo spomenik po kojem je grad i dobio ime i koji, simbolično, u sebi nosi mnoga značenja. Izgradnju mosta započeo je, u otomanskom periodu, turski arhitekt Hajrudin po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog i završio nakon devet godina rada, 1566. godine. Odmah po rođenju, most postade tema mnogih lokalnih legendi, od kojih jedna kaže da je Hajrudin bio toliko tvrdoglav, da je tri dana i tri noći prestajao ispod konstrukcije mosta da bi dokazao koliko je most čvrst. I most je čvrsto stajao 427 godina, sve do 1993. godine, tragične godine, u kojoj bombardiranje. Rad na rekonstrukciji mosta trajao je više godina i pretstavljao je ogroman poduhvat, jer je odlučeno da se most obnovi tehnikama građenja iz XVI vijeka, uz primjenu istog metoda spajanja i približnim rezovima kamena, da bi se dobile određena nesavršenstva i jedinstvenost starog mosta. Vadio se iz istog kameno-loma iz kojeg je vađen kamen za izgradnju prvobitnog mosta, a pojedini preživjeli dijelovi Starog mosta ponovo su upotrijebljeni za njegovu obnovu. Stari most povezuje dvije obale Neretve i nalazi se smješten između dvije kule: kule Tare i Herceguše s lijeve i Halebije s desne obale. Karakterizira ga jedan kameni luk, koji se ljeti nalazi 21 m iznad nivoa vode. Ne treba propustiti takmičenje u skokovima sa Starog mosta, koje se od 1968. godine organizira u julu svake godine, mada historijski izvori pominju da se sa njega skakalo još od vremena gradnje.