Čapljina

Grad i općina Čapljina utkani su u razvedene i pitome prostore donjeg toka Neretve. Okružuju ga kasnoantički objekti Mogorjelo i Gabela, egzotični krajolik Struga, drevni kameni Počitelj nadaleko čuveni kompleks srednjovjekovne arhitekture te Hutovo blato - jedan od najbogatijih rezervata ptica močvarica u Europi. Čapljina je, može se reći - mezimica voda, grad na četiri rijeke: Neretvi, Trebižatu, Bregavi i Krupi. Okolni reljef je ispresijecan različitim oblicima u kojima se nadopunjuju goli krš, riječni tokovi, kanjoni i klisure, vodopadi i blagi pejzaži, te zelena riječna dolina Neretve. Blizina Jadranskog mora i mediteranska klima stvaraju osnovne klimatske uvjete čapljinske regije koje su pogodni za uzgoj vinove loze te mediteranskoga voća i povrća. Danas, kao i stoljećima, Čapljina je mjesto poželjno za život.

Znamenitosti koje možete obići u Čapljini:

Kravice

Kravice su vodopad koji se nalazi 3 km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškog. Formiran je radom sedronosne rijeke Trebižat. Visina se kreće od 26 do 28 m, s vodenim amfiteatrom ispod vodopada prečnika 120 m. Preko sedronosnog sloja od dna do vrha vodopada izrasli su trava, mahovina, alge i lišajevi. Uz vodopad su nikle konopljika, smokve i topole. Nekad su uz vodopad bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna.

Hutovo blato

Park Prirode "Hutovo blato" osnovan je 1995. godine. Nalazi se u jugoistočnoj Hercegovini, sa lijeve strane rijeke Neretve na teritoriju općina Čapljina i Stolac. Zauzima površinu od 7411 ha. Javno Poduzeće Park prirode "Hutovo blato" je osnovano 1995. godine. Osnovne djelatnosti su zaštita, unapređenje i korištenje prostora kroz održivi razvoj. "Hutovo blato" kao iznimno stanište za brojne biljne i životinjske vrste spominje se od davnina. Poslije Drugog svjetskog rata "Hutovo blato" je bilo zaštićeno isključivo kao elitno lovište. U sklopu ornito-faunističkog rezervata 1959. god. izdvojen je strogi ptičiji rezervat Škrka, zatvoren za ribarenje, lov i druge aktivnosti. Zbog svog međunarodnog značaja, "Hutovo blato" je 1971. godine uvršteno u "Popis močvara od međunarodnog značaja", a 1980. godine uvršteno je u "Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara". Kao posebno lovište "Hutovo blato" službeno egzistira sve do 30. marta 1995. godine kada je zbog svojih prirodnih vrijednosti proglašeno Parkom prirode. Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. godine "Hutovo blato" u listu međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. godine Park prirode "Hutovo blato" upisan u listu močvara od međunarodne. Na jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uvjete za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od "izvora" prema ušću, i od ušća prema "izvoru“. Rijetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta.

Mogorjelo

Mogorjelo je jedinstven arheološki spomenik iz rimskog doba, dobro očuvana stara rimska vila Rustica, smješten u neposrednoj blizini Čapljine, u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Ovaj spomenik kulture spada u najljepša zdanja kasne antičke arhitekture u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine proglašen je na sjednici održanoj od 5. do 11. novembra 2002. godine.

Gabela/Troja

Neki stručnjaci tvrde da je to područje na kojem se nalazila Troja. Iako teoriju povjesničara Meksikanca Roberta Salinasa Pricea znanstvena zajednica nije nikada prihvatila, on u knjizi "Homerova slijepa publika" 1985. godine navodi kako se ovo područje sa svojim zemljopisnim značajkama uklapa u drevnu priču o Troji. Svoju teoriju dodatno pojašnjava u knjizi "Homerov geografski atlas" 1992.godine. U njoj navodi da je Troja obuhvaćala Hercegovinu i dio Dalmacije te da je glavni grad zapravo Daorson, (gradina kod Stoca), a kao njezin sveti grad Ilios navodi Gabelu. 1910. godine u Gabeli je živjelo 1053 žitelja, a na mjestu današnjega naselja je postojalo srednjovjekovno naselje, koje se do druge polovice 15. stoljeća nazivalo imenom Drijeva. Postoje izvori koji mjesto spominju u ugovoru između velikoga župana Nemanje i Dubrovačke Republike 1186. godine. Taj ugovor ujedno je i prvi pisani spomen Drijeve. Gabela je spomenuta pod tim nazivom 1399. godine, ali se ime ustalilo u XV. stoljeću. Osmanlijsko Carstvo zauzima 1529. Gabelu, te na desnoj obali Neretve podiže obrambeni utvrđeni sustav. 1693. godine Gabela dolazi pod vlast Mletačke Republike. Pod Mlecima ostaje do 1715. godine kada oni mjesto dižu u zrak, a 1718. godine i formalno dolazi natrag pod vlast Osmanlija.