Jajce

Jajce je jedno od najznačajnijih mjesta bosanske i jugoslavenske historije. Historijsko gradsko područje Jajca je nominovano na listu svjetske baštine UNESCO-a, a 23. aprila 2008. godine su zvanično ispunjeni uslovi za upis.

U srednjem vijeku Jajce se prvi put spominje 1396. godine. Tu je rezidencija Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a kasnije bosanskih kraljeva. Tu je pogubljen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine.

Znamenitosti koje možete obići u Jajcu:

Fethija ili Sulejmanija džamija

Crkva ili džamija poslije vodopada je najprepoznatljiviji simbol Jajca. Po hronologiji nacionalnih spomenika u Jajcu od nje je samo stariji Mitrej iz 2.stoljeća.

Već u 13. stoljeću na području današnje građevine je postojala mala romanička crkva. Objekat Crkve sv. Marije sa Tornjom sv. Luke ima nekoliko građevinskih faza. S obzirom na slojevitost i vremenitost objekta, brojna prekrajanja i rušenja kojima je bio izložen u toku svoje historije, nije moguće da se pouzdano utvrdi prvobitni oblik objekta. Pretpostavlja se da je prvi oblik objekta bio jednostavna jednobrodna bazilika sa odlikama romaničkog stila- jednostavna propovjednička crkva sa širokim brodom i pravougaonim izduženim svetištem na čijem je kraju stajao oltar prislonjen uz zid.

U prvoj polovini 15. stoljeća kada je Jajce promovisano u prestonicu bosanskog kraljevstva, starija romanička crkva adaptirana je u gotičkom stilu. Prema utvrđenim historijskim činjenicama u ovu je crkvu, nakon udaje za bosanskog prestolonasljednika Stjepana Tomaševića 1. aprila 1459. godine, kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, kao miraz donijela moći sv. Luke Evanđelista koje je 1453. godine za iznos od 30 000 dukata (što je oko 70 kg zlata) despot Đurađ Branković otkupio od osmanskog sultana. Danas se te kosti nalaze u Italiji u gradu Padovi. 

Novembra 1461. godine u ovoj je crkvi po papinskim poslanicima obavljeno krunisanje posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Stjepan Tomašević je krunisan u Jajcu, u Jajcu je pogubljen i tu mu se nalazi grob. Također u Jajcu možete vidjeti kosti posljednjeg bosanskog kralja izložene u staklenom kovčegu u Franjevačkom samostanu Sv. Luka.

Za vrijeme osmanske vladavine, 1528. godine crkva je pregrađena u džamiju i nazvana imenom sultana Sulejmana II. Objekat džamije je nekoliko puta gorio u požarima, zbog tadašnje ogrjeva i rasvjete.

Najteže je oštećena u požaru 1658. godine, a u posljednjem požaru 1832. godine od zgrade su ostali samo zidovi. Od 2003 godine pod zaštitom države kao nacionalni spomenik BiH.

Katakombe

Spomenik jedinstvene vrijednosti i značaja – Katakombe (podzemna crkva, kripta) u Jajcu, nalazi se unutar gradskih zidina. U periodu krajem 14. i početkom 15. stoljeća, kada grad doživljava izuzetan politički i kulturni razvoj, moćni vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, dao je nalog da se isklešu katakombe kao mjesto njegovog posljednjeg prebivališta i posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. Katakombe (podzemna crkva, kripta) - podzemna je građevina, izdubljena u živoj stijeni. Na stijeni predvorja, sa lijeve i desne strane ulaza u katakombe, uklesane su nedovršene figure. Na lijevoj strani je muška figura, a  lijevo do nje uklesana je heraldička slika, koja vjerovatno predstavlja nedovršeni prikaz Hrvojevog grba. Zapadno od vrata uklesana je ženska figura koja u lijevoj ruci ima neki heraldički znak, vjerovatno ljiljan. Uz pobočne zidove, sa strana, u podu, se nalaze grobnice, zasvedene lučnim otvorima.  Na lijevoj strani crkve, u dnu udubine je isklesan dvostruki križ, a lijevo i desno od njega sunce i polumjesec -  stari simboli kulta smrti, zagrobnog života i vječnog sna. Iz sredine glavne prostorije, kroz poseban otvor se, preko četiri strma stepenika, ulazi  u donji dio katakombi, neku vrstu kripte. Cijelu sredinu kripte zauzima oltar sa perforacijom u obliku dvostrukog križa, polumjesecom i suncem. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ulaz u katakombe je nadsveden nadzemnim kamenim trijemom.

Jajačka tvrđava

Jajačka tvrđava je tvrđava u bosanskohercegovačkom gradu Jajcu. Tvrđava se nalazi u kompleksu Staroga grada. Pretpostavlja se da je sagrađena u 13. stoljeću.

Na jugozapadu je ulaz s kraljevskim grbom. Tvrđava pokriva površinu od 11.200 m2, a dužina zidova iznosi 1300 metara.

Tvrđavu je sagradio Hrvoje Vukčić Hrvatinić koji je i osnivač Jajca. To je bilo sjedište kraljeva čiji su grbovi urezani na dvorcu. Zidovi su visoki i dvorac je sagrađen na brežuljku koji je u obliku jajeta, rijeke Pliva i Vrbas su ujedno i zaštita dvorca. Cijelo područje je zemljopisno i povijesno zanimljivo.

Plivski vodopad

Plivski vodopad se nalazi u gradu Jajcu, u centralnoj Bosni i Hercegovini, gdje se rijeka Pliva ulijeva u Vrbas. Visok je 22 metra, ali nakon zemljotresa i rata u Bosni i Hercegovini, visok je 20 metara.

Jedan od dvanaest najljepših na svijetu, ali jedini koji se nalazi u centru grada. Jedinstven po načinu nastanka, čini ga rijeka Pliva dok izlijevanjem u Vrbas na originalan način završava svoj tok.

Hram boga Mitrasa-Tauroktona, Indo-iranskog božanstva

Mitrasov kult je bio rasprostranjen kod Rimljana tako da svjedoči o antičkoj kulturi u Jajcu. Rimljani su ga sagradili u IV vijeku, a ‘otkriven’ je 1931. godine. Ako uđete, prizorićete reljefu žrtvovanja bika.

Hram boga Mitre, u obliku manje pećine u kojoj je u živoj stijeni prikazana slika tauroktonije (ritualnog žrtvovanja bika koje je svojstveno mitrističkom ritualu), ubraja se među značajnije nalaze s područja grada Jajca.

Ovaj mitrej u Jajcu je simbol božanstva Sunca i svjetlosti - Mitra. Prema vjerovanjima sljedbenika ljudima daje hrabrost, zemljama osigurava mir, štiti pravednike, carevima obećava prijestolja.

Mitrej  je najstariji nacionalni spomenik u Jajcu. Prema najnovijim istraživanjima Mitrej u Jajcu izgrađen je u II. stoljeću, a u IV. stoljeću ponovo su ga obnovili službenici rimske carinske postaje u Jajcu. Kult nepobjedivog boga sunca - Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva, uključujući i provinciju Dalmaciju, u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine. Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjesta u pećinama, ali su izgrađivali i male jednoćelijske hramove - speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama - spelej izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu, u istoimenoj ulici i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. Reljef prikazuje boga Mitru odjevenog u perzijsku nošnju, s ogrtačem koji leprša, kako jednim koljenom naliježe na bika i lijevom rukom ga drži za gubicu, dok mu desnom rukom zabija nož u srce. Pomažu mu pas, zmija i škorpion. Reljef Mitre je jedini primjer u BiH na kojem se pored prikaza lučonoša nalaze i dvije slobodne mitraičke skulpture.

Medvjed kula

Medvjed kula se nalazi na zapadnom gradskom bedemu u starom gradu Jajcu. Ne zna se tačno ko i kada ju je podigao, kao ni koja je bila njena namjena.

Građena je romaničkim stilom i zbog toga spada u najstarije građevine bosanskog srednjeg vijeka. Postoje dva vjerovanja u vezi etimologije njenog imena. Jedno kaže da je nazvana medvjeđom zbog glomaznosti i debljine zidova koja iznosi i do 6 m. Drugo, popularnije, kaže da su je tako zvali jer su u njoj živjeli medvjedi kojima su bacani zarobljenici i kažnjenici.

Toranj sv. Luke

je zapravo zvonik gotičke crkve Sv. Marije, makar se metonimijski njime naziva cijela crkva. Nastao je u XV vijeku i oblikom gradnje upućuje na čak 3 stila: romanički, gotički i renesansni. Datum nastanka crkve nije utvrđen, ali se pretpostavlja da je nastala na mjestu starije romaničke crkve početkom XV vijeka. Crkva je bila mjestom čuvanja mošti Sv. Luke Evanđeliste koje je u Jajce kao miraz donijela posljednja bosanska kraljica Mara Jelena.

Na crkvu sv. Marije, sagrađenu u 13. ili 14. vijeku u romanskom stilu, dozidan je toranj sv. Luke oko 1461. godine. Ovaj toranj je jedini sačuvani srednjovjekovni spomenik ove vrste na Balkanu.