Zenica

Urbani dio današnje Zenice formirao se već u mlađem kamenom dobu – neolitiku te napose kasnije u vrijeme Ilira o čemu nam danas svjedoče toponimi njihovih gradina Gradišće, Gračanica, Gradac. Tako je i kraljevski grad Vranduk vjerojatno postojao i u vrijeme Ilira pod nazivom Arduba. Svoj vrhunac današnji prostor Zenice dostiže u prvih šest stoljeća nakon Krista kad se na području današnje Zenice nalazi, uz Bistua Vetus (selo Varvara u Rami) i Delminium (Duvanjsko Polje), jedan od tri najznačajnija municipija i središta kršćanskih biskupija u Bosni, Bistua Novae. O važnosti Bistua Novae svjedoči nam i podatak da je njezin biskup Andrija (Andreas) sudjelovao i bio potpisnikom solinskih sinoda 530. i 533. godine.

Godine 1892. je na području Zenice arheološkim iskapanjima, koja je obavio Ćiro Truhelka zeničkom naselju Bilmišće, otkrivena bazilika iz rimskog doba. Ova građevina je napravljena kao dvojna bazilika (basilica gemina) što je prava rijetkost među dosad poznatim kršćanskim crkvama. Rijetkost ove građevine potvrđuje i činjenica da su do danas poznate samo još dvije takve crkve, ona sv. Ulricha i Afre u Augsburgu i crkva sv. Stošije u Zadru. Otkrićem ove bazilike rasvijetljene su mnoge nejasnoće, posebno ona o lociranju rimskog municipija Bistua Novae. Arheološka istraživanja otkrila su bazilike, odnosno identične crkve koje stoje jedna uz drugu. Prema dosadašnjim nalazima poznato je da je jedna služila kao župna, a druga kao stolna crkva. U crkvi su nađena i dva epigrafska natpisa od kojih je jedan značajan za rasvjetljavanje lokaliteta Bistuae. Natpis DEC. MUN. BIS. govori u prilog pretpostavci da se na području današnjeg grada Zenice može locirati središte rimskog municipija i ranokršćanske biskupije. Nasuprot Bilmišća, na lijevoj strani rijeke Bosne, u zeničkom naselju Odmut pronađeni su tragovi stare rimske kaldrme odnosno vio munita.

Znamenitosti koje možete u obići u Zenici:

Vranduk

Stari grad Vranduk je malo mjesto koje se nalazi oko 10 km od centra Zenice u središnjoj Bosni. Smješten je na lijevoj strani doline rijeke Bosne. Na ovom mjestu je rijeka Bosna najuža i ima izgled klanca.

Stari grad Vranduk je, vjerovatno, podignut krajem 14. stoljeća na strateški vrlo važnom putu. Od osnivanja do 1463. godine, Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad. Bio je jedini utvrđeni grad u župi Brod, jednoj od 7 župa srednjovjekovne Bosne. Ime Vranduk se prvi put spominje 1410. godine. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Brat kralja Tomaša, Radivoj, se u dokumentima spominje kao  ”knez od Vranduka”. Veće trgovačko–obrtničko naselje izvan bedema je nastalo u selu Varošišću, oko 2,5 km udaljeno od utvrđenja u Vranduku. Tu su franjevci utemeljili samostan i sredinom 15. stoljeća sagradili Crkvu sv. Marije.

Vranduku je doživio pun razvoj u XV. stoljeću. U okolici Vranduka se razvio sistem obrambenih objekata i unutar tih zidina manje naselje ”sotto Vranduch”. Kralj Tomaš je Vranduku posvetio posebnu pažnju: ispod grada je podigao Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice, grad je preuredio a bedeme ojačao.

Osmanlije su u više navrata opsjedale Vranduk. Zauzeli su ga 1463. godine. U svom pohodu na Bosnu 1697. godine, Eugen Savojski je, uočivši težinu osvajanja grada, zaobišao Vranduk. Početkom 18. stoljeća utemeljena je Vrandučka kapetanija. U 18. i početkom 19. stoljeća  grad je služio kao zatvor za političke krivce. Austrijske trupe su 1878. godine zauzele grad  i u njemu držale posadu do 1890. godine kada je napušten.

Stari grad u Vranduku pripada tipu brdskog utvrđenja. Tvrđava je, i pored kasnijih prepravki, sačuvala izvorne oblike, koji podsjećaju na rana rješenja europskih utvrđenja. U srednjem vijeku je glavna kula bila viša a prostor obora podijeljen zidom. Mala kula i istočni zid naknadno su dograđeni u svrhu zaštite ulaza u tvrđavu. U sklopu obora nalazilo se više objekata različite namjene, a pronađeni su i ostaci „Dizdareve kuće“.

Unutar zidova Starog grada pronađeni su brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda: posude, nakit, novčići, alatke, mamuze, i sl.  Svi nalazi su pohranjeni u  Muzeju grada

Džamija sultana Fatiha

Vrandučka stara džamija poznata i kao Džamija sultana Fatiha sagrađena je nakon što su 1463. godine Osmanlije osvojile Vranduk. Vrandučka džamija je bila tvrđavska džamija sagrađena direktno uz utvrdu. Ovakve džamije obično nisu imale česmu, već bunar koji se nalazio u sklopu utvrde.

Džamija pripada tipu džamije sa drvenim dvostranim mahfilom i drvenom munarom. Jedna od karakteristika ove džamije su njena dva ulaza –sa sjeverne i sa zapadne strane. Džamija je, kao i svi objekti u Vranduku, imala strmi četverostrešni drveni krov pokriven šindrom. Kasnijim intervencijama džamiji je izmijenjen nagib krova i vrsta krovnog pokrivača.

Veliki broj imama ove džamije su bili iz obitelji Imamovića u Vranduku. U ovoj obitelji se čuva berat izdan od strane bosanskog valije Silahdar Abdulah-paše, u mjesecu muharemu 1195. A.H. (1780. /1781.).