Počitelj

Nobelovac Ivo Andrić nazvao ga je«grad od kamena». Počitelj je prelijepi otomanski srednjovjekovni gradić smješten na lijevoj obali Neretve na oko 30 km od Mostara. Na ovom mjestu, Kralj Tvrtko izgradio je tvrđavu 1383. godine, koju su Turci osvojili 1471., što se vidi iz mnogobrojnih spomenika osmanskog perioda, kao što su: Hadži-Alijina džamija (XVI vijek), Šišman-Ibrahimpašina Medresa (XVII vijek), hamam i javna kuhinja (“imaret”), restoran (“han”) i Sahat Kula, izgrađena na vrhu brda uz koje se grad uzdiže. Počitelj je pravi muzej na otvorenom i mjesto u koje posebno vole doći brojni umjetnici, čija im magija pomaže u traženju inspiracije za svoja djela. Šetnja kroz uličice Počitelja nezaboravan je doživljaj

Znamenitosti koje možete obići u Počitelju:

Počiteljska utvrda

je izgrađena između 15. i 18. stoljeća, s intervalima kada je gradnja bila obustavljena.

Šišman Ibrahim-pašina ili Hadži Alijina džamija 

predstavlja jedno od najuspješnijih ostvarenja klasičnog osmanskog stila jednoprostornih potkupolnih džamija u BiH. Prema svom natpisu, sagrađena je hidžretske 970. godine (1562.-63. godine), a podigao ju je Hadži Alija. Džamija zauzima istaknuto mjesto u urbanom tkivu grada. Ostale javne zgrade smještene uz džamiju su mektebi, imaret, medresa, hamam, han i sat-kula. 

Šišman Ibrahim-pašina medresa

nastala prije 1664. godine. Ona pripada u standardnu ​​vrstu manjih vjerskih škola, s pet učionica i predavaonica duž dvije strane unutarnjeg dvorišta. Učionice su natkrivene kupolama, pet malih iznad učionica i jedna velika iznad predavaonice.

Hamam

je izgrađena prije 1664. godine, te da su je gradili obrtnici poslani iz Istanbula. Hamam su tipične manje javne kupke. 

Šišman Ibrahim-pašin han

je izgrađen oko 1665. godine. Spada u prizemne tipove hanova (odmorište) i izgrađen je oko središnjeg područja s konjskim stajama.

Sahat-kula

pretpostavlja se da je izgrađen poslije 1664. godine. Ona je tipična hercegovačka sat-kula, nastala pod utjecajem mediteransko-dalmatinske arhitekture. Ona je kvadratnog presjeka, od kamena, i sužava se prema vrhu gdje završava u kamenoj piramidi. Četiri oštra lučna prozora na četiri strane stoje iznad otvora za sat pri vrhu tornja.

Kuća Gavrankapetanovića

je kompleks od dvije manje i jedne veće zgrade  izgrađen tijekom 16. i 17. stoljeća. To je najveći i visoko razvijeni primjer stambene arhitekture u Počitelju. Odlikuje se nizom prozora na zapadnoj fasadi. Ostale odlike su poput ostalih kuća u Počitelju, pod utjecajem sredozemne i islamske arhitekture. Utjecaj mediteranske arhitekture je u upotrebi zabatnih krovova, izražene kamene strukture, i malih, široko odvojenih prozora. Utjecaj orijentalne arhitekture se ogleda u upotrebi četvoroslivnih krovova, oštrolučnih prozora u gusto postavljenim nizovima, i rasporedom prostorija s hajatom („predsobljem”) u prizemlju i otvorenim divanhanom („dnevnim boravkom”) na prvom spratu, te međusobno ograđenim unutarnjim dvorištem. Do sredine 19. stoljeća kuća Gavrankapetanovića je bila napuštena i propadala je, zbog čega je u cilju očuvanja i obnove zgrade pokrenut projekt pretvanja u umjetničku koloniju 1961. god. To je dovršeno 1975. godine, pri čemu je središnja zgrada pretvorena u smještaj za umjetnike.