Bugojno

Turističke atrakcije u Bugojnu:

1. Crkva Svetog Ante u Bugojnu, poznata je kao jedna od najvećih crkava u Bosni i Hercegovini.

2. Ajvatovica je poznato dovište muslimana u Pruscu, jednom od najstarijih gradova u Evropi za koji se veže legenda o Ajvaz-dedi. Stari Rimljani pišu o tom gradiću koji se nekad zvao "kastel bianco". U doba Tvrtka Kotromanića Prusac se zvao Biograd. Održava se jednom godišnje.

3. Etno selo "Rostovo"

Crkva sv. Ante

Župa Bugojno nastala je odvajanjem od župe Gornji Vakuf (tada Gornje Skoplje) kao mjesna kapelanija godine 1844. i od tada ima matice. Župom je proglašena 1858. godine.

Franjevci djeluju ovdje od vremena bosanske samostalnosti. Ima pokazatelja da je u 15. stoljeću u Veseloj Straži (danas Vesela kod Bugojna) postojao franjevački samostan, što jasno ukazuje na dugi kontinuitet franjevačke nazočnosti.

Od osamostaljenja Bugojna godine 1844., župnik neko vrijeme stanuje u iznajmljenoj kući u Malom Selu, da bi uskoro podigao skroman župni stan i kapelicu. Godine 1854. izgrađena je prikladnija kuća, koja je 1922. godine nadomještena novom.

Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni. Zvonik je znatno kasnije izgrađen. Pod konac sedamdesetih godina prošloga stoljeća, on je, budući je nerazmjeran veličini crkve, dograđen u visinu. Projekt za dogradnju zvonika načinio je arhitekt Karl Pařik (Paržik) 1936. godine. Na njemu su tri zvona. U prvoj polovici osamdesetih godina crkva je pokrivena bakrom. Tijekom zadnjeg rata crkva je teško oštećena a toranj zapaljen.

U crkvi se nalazi oltar tirolskog porijekla, koga je izradio Franz Schmalzl iz Tirola (St. Ulrich, Gröden). Četiri vitraila Stane Kregara izvedena su šezdesetih godina, a deset vitraila S. Šohaja i rozeta I. Dulčića 1990. godine. U crkvi se nalaze još postaje križnoga puta Josipa Bifela (1984), slika G. Jurkića Primanje u Treći red (1956), te oltarna menza Z. Grgića. Unutrašnjost crkve uređuje se po projektu T. Štrausa. Po njegovom su nacrtu izrađene klupe (1990), te na pobočnoj strani crkve (istok) probijena nova vrata. Meštrovićev brončani kip Sv. Ante Padovanskoga (replika kipa koji se nalazi u crkvi Sv. Ante u Beogradu) postavljen je iznad ulaznih vrata na pročelju crkve. Crkva ima orgulje od 27 registara (graditelj: Jenko, Ljubljana 1979).

U župi se nalazi i nekoliko podružnih crkava: Drvetine (izgrađena 1970. godine; zvonik i prostorija za vjeronauku godine 1988; križni put J. Bifela, slika Sv. Ane I. Radoša), Donji Vakuf (renovirana 1990. godine), Guvna (izgrađena 1990. godine; slika Sv. Franje Ivice Radoša iz Travnika), Bristovi (izgrađena 1990. godine; unutrašnjost oslikao I. Radoš), te osam kapelica i toliko grobalja.

Postojeća župna kuća izgrađena je 1967. godine i dograđena 1990. godine. U sklopu kuće smještena je i vjeronaučna dvorana. U kući se nalazi umjetnička slika G. Jurkića (Sv. Ivan Krstitelj, iz godine 1940) te jedna skulptura Lj. Antunovića (Skopaljska majka). Kućanstvo vode sestre franjevke. Iste sestre nedaleko od župne kuće imaju i svoj samostan.

Župa Bugojno je imala 1877. godine 3.557 katolika, a 1935. godine 5.523. Tijekom vremena od dijelova ove župe formirane su župe Kandija, Gračanica i Glavice.

Franjevci su u Bugojnu godine 1868. podigli pučku školu, koju su sami vodili. Od sredine devedesetih godina 19. stoljeća tamo u prosvjeti djeluju i sestre milosrdnice.

Ajvatovica

je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni. Ajvatovica je duboko ukorijenjena u identitet Bošnjaka sa tradicijom dugom pet stotina godina. Smještena je u podnožju planine Šuljage i udaljena šest-sedam kilometara od starog grada Prusca, nekadašnjeg Akhisara (Bijeli Grad), izuzetno značajnog urbanog centra za vrijeme Bosanskog pašaluka. Ajvatovica je specifičnost bosanskih muslimana, jer ima autohtoni karakter, prerastao iz tradicija Crkve bosanske odnosno krstjanskih/bogumiliskih molitvi za kišu, plodnost i zaštitu ljetnih usjeva. Tradicija Ajvatovice se veže za staru tradiciju Bosne, na način da početak Ajvatovice pada sedmoga ponedjeljka po Jurjevu, umjesto određivanja početka po hidžretskom kalendaru.

Ne zna se pouzdano kada je prvi pohod Ajvatovici održan, ali se zna da je Ajvatovica dobila ime po Ajvaz-dedi, islamskom učenjaku i dervišu koji je živio u 15. vijeku. Ajvaz-dedo je došao u Bosnu sa sultanom Fatihom II 1463. godine i dobio zadatak da u Skoplju  širi Islam. Ajvaz-dedo je Bošnjacima objašnjavao islam na blag i primjeren način, prije svega na ličnom primjeru. Pomagao je mještanima i rješavao njihove svakodnevne probleme, što je karakteristično za sufije tog doba. Za Ajvaz-dedu legenda kaže da je pronašavši dobro planinsko vrelo nastojao dovesti vodu u Prusac, koji je oskudijevao vodom. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena duga 74, široka 30 metara. Narodna predaja kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Bogu da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro učeći dovu nakon sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz-dedo sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stjenu do Prusca. Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz-dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda izvršio Šejh Hasan Kafi Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem-paša početkom 1785. godine. Ovaj vodovod koristi Pruščacima sve do 1931. godine kada je higijenski zavod iz Banja Luke napravio moderan vodovod.

Etno selo Babići- Rostovo

Sportsko rekreacijski centar "ROSTOVO" otvoren je 1984. godine za potrebe ZOI u Sarajevu. Nalazi na 1160 metara nadmorske visine. Poslije služi uglavnom kao zimovalište i rekreacijsko sportski centar za mnoge poznate sportaše i klubove. Među čestim gostima tih godina mogli su se vidjeti nogometaši splitskog Hajduka te Bugojanske Iskre. Centar je renoviran 2006. godine te je počeo sa radom isključivo u zimskom periodu, da bi od 2008. godine obogatio svoju sportsko-rekreacijsku ponudu stazom za planinarenje, stazom za biciklizam (mountain-bike koji se mogu iznajmiti u sklopu hotela), i sportsko-rekreacijskim jahanjem. U neposrednoj blizini hotela našim gostima stoje na raspolaganju i zemljani teniski tereni koji su u zimskom periodu zatvorenog tipa (grijani). Sportskim ekipama i individualnim grupama nudimo na korištenje sportsku dvoranu za mali nogomet, košarku, odbojku, rukomet, koja je u zimskom periodu grijana. Također smo izgradili etno sela koje ima kapacitet 60 ležajeva. U selu se mogu vidjeti mnoge znamenitosti iz davnog vremena tj., pribori i alati kojima su se koristili naši stari. U sklopu hotela nudimo i smještaj u autentičnim kućama etno sela koje su svojom unutrašnjošću prilagođene suvremenim potrebama gostiju.

Selo čine vikendica, mlin-vodenica, a u tjeku je gradnja drugih autentičnih objekata (kovacnica, mljekarnica...) te štala za konje, tako da će se u zimskom periodu moći uživati u vožnji na saonicama, a u proljetnom i ljetnom periodu u rekreativnom i sportskom jahanju i vožnji fijakerom. U selu se mogu vidjeti mnoge znamenitosti iz davnog vremena tj., pribori i alati kojima su se koristili naši stari te sve domaće životinje iz ovoga kraja.