Trebinje, jedan od najljepših hercegovačkih gradića, urbani je centar koji se nalazi u najjužnijem „ćošku“ Bosne i Hercegovine, na odaljenosti od oko 113 km od Mostara. Razvijao se pod uticajem Bizanta, Otomanskog carstva i Austrougarske dominacije. Hstorijsko jezgro rađa se na obalama rijeke Trebišnice, i prvi put ga u X vijeku spominje bizantijski historičar Konstantin Porfi rgenit. Među najvažnije gradske spomenike ubrajaju se Manastir Tvrdoš (XVI vijek), Arslanagića most, izgrađen 1574., za vrijeme otomanskog carstva kao bitna komunikacija za trgovinu soli, Džamija Osman Paše (1726) i Novi Pravoslavni manastir, poznat i kao “Harcegovačka Gračanica” (izgrađen je po modelu manastira Gračanica sa Kosova), smješten na brežuljku u južnom dijelu grada. U Manastiru se nalaze djela pjesnika i diplomate Jovana Dučića.

Znamenitosti koje možete obići u Trebinju:

Hercegovačka Gračanica 

Po želji pjesnika Jovana Dučića, inače rođenog Trebinjca, koju je iskazao u svom testamentu, sagrađen je hram Presvete Bogorodice na brdu Crkvina iznad Trebinja, u kome je Dučić sahranjen. Osim hrama, koji je vjerna kopija manastira Gračanica na Kosovu i Metohiji, u sklopu kompleksa su i zvonik, galerija ikona, parohijski dom, amfiteatar, česma, crkvena knjižara, muzej i ljetna bašta. Hram se može vidjeti sa svake tačke u Trebinju i to je najljepša sakralna građevina u cijeloj Hercegovini. Pjesnikova želja je bila da bude sahranjen u Trebinju, tako da su njegovi posmrtni ostaci preneseni iz Amerike u Hercegovačku Gračanicu u oktobru 2000. godine. 

Tvrdoš (IV–VI vijek) Manastir Tvrdoš

4,5 km udaljen od Trebinja na putu za Mostar, podignut je na temeljima stare crkve. Postoji u kontinuitetu od kasne antike (IV–VI vijek), s tim što je u više navrata rušen i obnavljan. Najviše je stradao 1694. godine u borbama između Mlečana i Turaka. Tom prilikom je sav inventar manastira prenijet u manastir Savina kod Herceg Novog, gdje se i danas čuva. Manastir su početkom XVI vijeka oslikali freskama dubrovački slikari Vicko Lovrov i trebinjski monah Marko Stefanov. U prvoj polovini XVI vijeka manastir Tvrdoš je bio najveći skriptorijum na slovenskom jugu, a istovremeno je bio i kulturno i duhovno središte šireg područja. 

Petro-Pavlov (VI vijek) Petro-Pavlov manastir

smješten je u Petrovom polju, 5 kilometara jugoistočno od Trebinja. Na temeljima crkve, za koju se tvrdi da potiče iz doba Justinijana (VI vijek), podignuta je početkom XX vijeka nova. Arheološki nalazi svjedoče o vrlo starim građevinama, vjerovatno iz doba ranog hrišćanstva, koje su se nalazile na mjestu sadašnjeg manastira. Manastirsku cjelinu čine hram Apostola Petra, podignut 1906. godine na ostacima starijeg hrama, ostaci hrama Apostola Pavla i konak. 

Zavala (XIII vijek) Manastir Zavala

udaljen je oko 40 kilometara jugozapadno od Trebinja. Prema narodnom predanju, manastir je zadužbina kralja Dragutina. Kada se govori o vremenu njegovog osnivanja često se pominje 1271. godina, koja je upisana na jednom starom manastirskom pečatu. Ovdje je početkom XVII vijeka boravio čuveni živopisac Georgije Mitrofanović. On je prije dolaska u Zavalu živopisao manastir Hilandar na Svetoj gori. 

Duži (XVI vijek) Manastir Duži

posvećen je Pokrovu Presvete Bogorodice. Nalazi se na lijevoj obali Trebišnjice, 10 kilometara nizvodno od Trebinja. U XVI i XVII vijeku bio je metoh manastira Tvrdoš. Kada je Tvrdoš razoren, mitropolit i monasi prelaze 1695. godine u Duži, obnavljaju i proširuju crkvu i metoh, koji od tada nosi ime po kome je i danas poznat. Do ukidanja Pećke patrijaršije 1776. godine bio je središte hercegovačkog mitropolita. Manastir posjeduje vrijedne rukopisne crkvene knjige, čak i ruska izdanja iz Moskve i Kijeva. U manastiru Duži nalazi se i čestica Časnog krsta.

Manastir Dobrićevo (XIII vijek) 

Jedan od najistaknutijih spomenika naše kulturno-historijske prošlosti je svakako Manastir Dobrićevo. Smatra se da manastir datira iz XIII vijeka. Postoji legenda koja kaže da su manastir sagradili car Konstantin i carica Jelena po povratku iz Rima. Boraveći na ovom mjestu i odmarajući se prokomentarisali su: „Bilo je dobro“, pa je po tome i manastir dobio ime Dobrićevo. Crkva je sazidana u vizantijskom stilu, u obliku krsta, a posvećena je u slavu Vavedenja Presvete Bogorodice. U svojoj historiji manastir je tri puta gorio. Prvi put 1694. godine, drugi put za vrijeme Prvog Svjetskog rata, i treći put u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Perovića (Arslanagića) most 

Arslanagića most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Od 1993. godine most se naziva i Perovića most.

Saborni hram Svetog Preobraženja (kraj XIX vijeka)

Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg građena je od 1888. do 1908. godine. Nalazi se u centru grada. Ikonostas u crkvi Sv. Preobraženja radio je poznati crnogorski umjetnik Marko Gregović, a pomagao mu je Atanasije Popović. Pored crkve izgrađen je eparhijski dom sa bibliotekom. U sastavu hrama djeluje hor Svetog Vasilija Ostroškog.

Katolička katedrala rođenja Blažene Djevice Marije(kraj XIX vijeka) 

Godine 1984. proslavljena je hiljadugodišnjica postojanja trebinjsko-mrkanske biskupije, čiji prvi spomen nalazimo u buli BenediktaVIII (1012–1024), izdatoj 27. septembra 1022. godine. Tokom svog dugog postojanja biskupija je prolazila kroz razne teškoće čiji su uzroci bili politički i društveni faktori. Godine 1984, 31. maja, mala crkva u čast rođenja Blažene djevice Marije u Trebinju proglašena je katedralom.

Osaman-pašina džamija

Ova je džamija locirana u starom gradu nedaleko od glavne kapije i gradskih bedema. Građena je od tesanog kamena i pokrivena četverostrešnjim krovom u imitaciji kupole pod eternitom. Uz desni zid podignuta je kamena munara oktogonalnog oblika, visoka 16. metara i bila je jedna od najljepših u Hercegovini. Sagrađena je 1726. godine i vakuf  je Osman-paše Resulbegovića. Graditelji su bili dubrovački majstori. U njezinoj gradnji ima elemenata mediteranske arhitekture. Osman-paša je kao prateće objekte podigao u blizini džamije još mekteb i medresu, koji su bili prve prosvjetne ustanove u Trebinju. Za vrijeme poslednjeg rata džamija je srušena. Džamija je svečano otvorena 15. jula 2005. godine. Današnja Osman-pašina džamija je autentična onoj koja je srušena i po dimenzijama i materijalima koji su korišteni u njezinoj gradnji.

Tvrđava - Strač

Trebinje je okruženo nekadašnjim Austrijskim vojnim utvrđenjima. Jedno od njih, priča kaže drugo po veličini na Balkanu je utvrđenje Strač poviše Trebinja. Strač se nalazi jugoistočno od Trebinja, a do njega je moguće doći starim austrijskim putem koji vodi od brda Crkvina prema selu Rapti, a onda desno od Rapti na oko 2 km sakriva se na samom vrhu brda čudo graditeljstva za ona ali i za ova vremena. Priča se da je Strač posjedovao 365 prostorija, u zidovima koji su debeli preko jedan metar. Sve prostorije su bile međusobno povezane, imale su sistem dotoka svježeg zraka i riješeno vodosnabdijevanje kišnicom u ogromnim kapitažama urađenim u okviru utvrđenja. Na vrhu utvrđenja nalaze se željezne kupole čija je debljina zida preko 30 cm. Sa samog utvrđenja puca predivan pogled ka Zubcima, Petrovu polju, Trebinjskoj šumi, Trebinju i dalje.

Brankovića kula 

Pretpostavlja se da je staro i prvo Trebinje bilo smješteno od crkve kod rijeke pa do vrha Crkvine koja dominira tim dijelom. Sama kula Brankovića je smještena u tom lokalitetu.Brankovići su bili stara i ugledna porodica, koji su živjeli i radili u vrijeme najvećeg uspona Srpske države, u doba kralja Milutina i Stefana Dečanskog, u vrijeme kralja i cara Dušana. Bili su na istorijskoj pozornici od prve polovine XIV do prve polovine XVI vijeka. U muzeju u Sank Petersburgu se čuva pojas sa izvezenim imenom. Branko i Lavom kao simbolom kuće Brankovića. Vuk je najmlađi Brankov sin. Rođen je 1345. godine. U vrijeme raspada Srpskog carstva povukao se na Kosovo. Kula Branovića u Policama predstavlja jedan od starijih i malo poznatih spomenika naše prošlosti.

Rimski most Vučija

Rimski most na Vučiji je velika tajnost kao i svi stari mostovi čiju gradnju pripisujemo turcima. Rimski most na Vučiji je najinteresantniji i izgleda najstariji. Vjerovatno je rađen kad i Lastvanske kule. Stari most na Sušici na Vučiji, nalazi se između dvije velike stijene i spaja dva strma dijela ispod rijeke. Most se nekada zvao Stari most, Grčki most, most na Sušici, a stanovnici izvan Vučije zovu ga još i Vučijanski most. On je građen od tesanog kamena. Nasvođenje od sige je sastavljeno polukružnim lukovima, tako da je vrlo lijep dojam i uklapa se u prirodni ambijent. Ovuda je za vrijeme rimljana prolazio jedan drum od Dubrovnika za Crnu Goru. Za ovaj most se smatra da je građen u XIII vijeku. Postoji legenda da je za vrijeme kraljice Kuljače postojao isti takav most na Zaslapnici, niže od ovoga 200 m, te da su ga odnijele nabujale vode.

Bašta "Platani" 

Velika ljetna bašta „Platani“ sa 500 mjesta i prirodnim hladom ispod stogodišnjeg drvoreda platana. Bašta je omiljeno mjesto svih trebinjskih generacija, a i gostiju koji prolaze kroz ovaj grad na putu do Jadranskog mora.