Travnik

Kako je Travnik dobio ime, još nije protumačeno, iako se odmah može pretpostaviti da ga je dobio po pašnjacima i iz korijena riječi trava. Ima mišljenja da je dobio ime po tvrđavi koja je nastala prije osmanlijske okupacije, a gdje je bio smješten činovnik koji ubire travarinu, pa je po njegovo nazivu "travnik" grad dobio ime.

Sam grad Travnik prvi put se spominje 1463. godine u vezi s događajima koji su doveli do propasti bosanskog kraljevstva. Prvi ga spominje Dursun-beg koji je pratio sultana Mehmeda II u njegovom pohodu na Bosnu. On doslovno kaže: "Idući sultan Mehmed II prema Jajcu zaustavi se u Travniku". Prema narodnoj predaji, na mjestu gdje se sultan zaustavio da klanja danas se nalazi "Šarena Džamija" ili "Sulejmanija".

Znamenitosti koje možete u obići u Travniku:

Šarena džamija

Šarena džamija ili Sulejmanija je džamija koja se nalazi se u Travniku, u dijelu nazvanom Donja čaršija, a pretpostavlja se da je izgrađena u drugoj polovini 16. vijeka. U vakufnami prvog obnovitelja džamije nalazi se podatak da ju je izgradio Gazi-aga. 1757. godine vezir Ćamil Ahmed-aga podiže džamiju, koju su stanovnici mahale prozvali Ćamilija. Ona je izgorjela u požaru 1815 godine, a na njenom mjestu je novu džamiju podigao bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak.

Nazvana je Šarena zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutrašnjim i vanjskim zidovima. U prizemlju džamije se nalazi bezistan. Sulejmanija predstavlja jedinstven primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista građevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe.

Munara se nalazi na lijevoj umjesto na desnoj strani džamije kako je, inače, pravilo kod islamskih bogomolja. Takav potez može se opravdati vlažnim i nestabilnim tlom za gradnju na zapadnoj, odnosno desnoj strani. Pretpostavlja se da je munara starija od džamije i da potječe od prethodne Ćamilije.

Sulejmaniju je neobjašnjivo zaobišao katastrofalni požar 1903. godine. Zgrada je pretrpjela i nekoliko oštećenja u Drugom svjetskom ratu, da bi tek 80-ih godina prošlog vijeka izvršena temeljita restauracija, koja joj je povratila nekadašnji izgled s nezaobilaznim biljnim ornamentima.

Stari grad

Tvrđava Stari grad jedan je od najljepših i najočuvanijih fortifikacijskih objekata srednjovjekovne Bosne u kojem su naredni historijski periodi ostavili svoja specifična obilježja. U do sada poznatim historiografskim izvorima ne postoji podatak o godini i trajanju izgradnje, kao ni o graditelju. Historičari su saglasni da je tvrđava sagrađena u drugoj polovini 14. ili prvoj polovini 15. stoljeća. Po načinu gradnje i drugim indicijama pretpostavlja se da je kralj - graditelj Tvrtko II Kotromanić, ali se navodi da je mogući graditelj i kralj Stjepan Dabiša.

Današnji izgled bedema i tvrđave same predstavljaju rezultat intervencija turskih majstora gradnje vojnih utvrda. 1953. godine tvrđava se stavlja pod patronat Zavičajnog muzeja Travnik. Zahvaljujući najviše direktoru Muzeja Stipi Loziću otpočelo se s čišćenjem i uređenjem tvrđave, arheološkim i konzervatorskim radovima. Ubrzo je Stari grad postao centar kulturnog i zabavnog života Travnika u koji dolaze brojni turisti i posjetioci. 1999. godine pokrenut je proces obnove i revitalizacije tvrđave.

Tvrđava Stari grad danas ima status nacionalnog spomenika BiH.

Mitski osnutak:

Travnička tvrđava u više od 500 godina postojanja višekratno je mijenjala naziv:

Garbun, zaboravljeno srednjovjekovno ime čije značenje ne znamo pouzdano jer možda potiče iz izumrlog jezika Ilira, ili je to možda riječ turskog porijekla koja označava tvrđavu na brijegu.

Travnik (Trawinc, Travnich, Travnic), po onom bosanskom kraljevskom porezniku na travarinu (porez na ispašu stoke), kao što je i grad Mostar dobio ime po mostarima, poreznicima na mostarinu.

Austro-Ugarska monarhija imenuje tvrđavu kao Kastel ili Kaštel, te je tako označena i na njihovim vojnim kartama.

U narodu, jednostavno nazvana Grad, da bi nakon 1953. godine na poticaj Stipe Lozića, direktora travničkog Zavičajnog muzeja, a u svrhu stavljanja tvrđave u turističku funkciju, bila nazivana Stari grad. Tvrđava je danas poznata po potonjem nazivu - Stari grad!

Sunčani sat

Sunčani sat u Travniku, kada je postavljen, cijela čaršija je koristila kao javni instrument. Prema sunčanom satu su imućni Travničani podešavali svoje ručne satove, ali su prema njemu podešavani i mehanički satovi koji su bili ugrađeni na dvije travničke sahat-kule.

Travnik je jedini grad u BiH koji se može pohvaliti da i dan-danas ima sunčani sat, dok u Sarajevu, u okviru instrumentarija Gazi Husrev-begove muvekithane, postoji ručni sat te vrste.

Najinteresantniji travnički sunčani sat se nalazi u udubljenju na jugozapadnom zidu Hadži Ali-begove džamije i astronomskom metodom pokazuje mjerenja zasnovana na mjerenju visine Sunca u odnosu na horizont, odnosno dužini sjenke postavljene paralelno sa osom rotacije Zemlje ili okomito na tu os.

Nije poznato kada i ko ga je izgradio. Međutim, postoje priče da su ga 1886. godine postavili zaljubljenici u satove.

Vlašić

Vlašić je planina u srednjoj Bosni, Bosna i Hercegovina. Najvećim dijelom se nalazi u Srednjobosanskom kantonu te dijelu Republike Srpske. Na njemu je Paljenik – naviši vrh (1.933 m) u pripadajućem području.

Zbog pomenute pozicije, glavnina površine Vlašića je u nekoliko općina: Travnik, Kotor-Varoš, Skender Vakuf, Dobretići, Vitez i Zenica. Prostire se u pravcu jugoistok – sjeverozapad, Između linije Zenica –Travnik (jugoistok) i Kotor-Varoš – Skender Vakuf (sjeverozapad). 

Postoje različite legende o porijeklu imena Vlašić. Međutim, na samom Vlašiću još uvijek živi verzija po kojoj su Sunčeva i Mjesečeva majka poslale sedmoricu braće da donesu sreću i ljepotu iz dalekog svijeta. Šestorica se srećno vratiše, ali sedmi se zauvijek izgubio. Konačno, Mjesec ga pronađe na prelijepoj planini u koju se pretvorio.

Po drugoj varijanti, šestorica braće su se udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno sedmo dijete. Legenda kaže da je tada nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se (za vedrih noći, od proljeća do jeseni) kristalno vidi sa planine Vlašić.

U lokalnom stanovništvu se također stoljećima prenosi prihvatljivo uvjerenje da je planina imenovana po čobanskim nomadima Vlasima (kako se nazivaju u Bosni). Oni su tu živjeli i uzgajali svoja stada od pada Rimskog Carstva i ostali do kraja 19. stoljeća.

Kuća Ive Andrića

Nobelovac Ivo Andrić rođen je 9.10.1892. godine u travničkoj mahali Zenjak. Kao depandans Zavičajnog muzeja Travnik 30.8.1974. godine otvorena je rekonstruisana rodna kuća Spomen-muzej književnog nobelovca Ive Andrića sa stalnom izložbenom postavkom o njegovom životu i književnom djelu.

13. 3. 1975. godine, na dan smrti Ive Andrića, Zavičajni muzej Travnik predložio je Skupštini opštine Travnik kao osnivaču  da se Spomen-muzej preimenuje u Memorijalni muzej Rodnu kuću Ive Andrića. Pod ovim nazivom djeluje i danas.

Stalna izložbena postavka predstavlja život i literaturu Ive Andrića, i sastoji se od : Rodne sobe, sobe posvećene romanu “Travnička hronika”, Fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, Biblioteke sa umjetničkom zbirkom.

Memorijalni muzej kontinuirano prikuplja građu i eksponate koji mogu biti relevantni za život i literaturu Ive Andrića. Svake godine priređuju se književni i kulturni programi kojima se javnost želi podsjetiti na najvažnije datume i događaje iz Andrićevog života i književne karijere.