Tešanj

Pod današnjim se imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju Krstiću uz ostalo daruje "i na Usori grad Tešanj". Spominje se i crkva Svetog Jurja u Tešnju. 1465 godine Turci osnivaju Bosansko kraljevstvo čiji je glavni  grad Tešanj. Za kralja je imenovan Matija Kotromanić. Kraljevstvo bosansko je tampon-država koju su uspostavili i potom dokinuli Turci. Tešanj će zatim biti središte nahije, a kasnije i kadiluka kojeg su činili tešanjska, maglajska i dobojska kapetanija, te varošica Novi Šeher. Kako je granica Otomanskog carstva pomjerana daleko na sjever, Tešanj je mogao živjeti i razvijati se u miru. Na lijevoj strani rijeke Usore, na obroncima planina Dubrava i Borja, osnovan je 1531. godine Gazi Husrev-begov vakuf, sa selima Omanjska i Kuzmadanje (Komušina i Planje), a ćehaja tog vakufa postao je Gazi-Ferhad-beg, sin Iskenderov, sestrić sultana Sulejmana Veličanstvenog, koji je osnovao svoj vakuf na desnoj strani Usore. I taj Ferhad-beg, koji se prvi put u historijskim dokumentima spominje kao sudionik Mohačke bitke (1526), zapravo je najznačajnija ličnost za rani razvitak Tešnja. On je graditelj glavne tešanjske džamije (Čaršijska ili Ferhadija) koju je, kako stoji u vakufnami, sagradio "za Božije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva".

Tešanjska tvrđava

Tešanjska tvrđava je jedna od najvećih (6.296 kvadratnih metara površine) i najznačajnijih objekata te vrste u BiH.

Tačno vrijeme njene gradnje nije poznato. Dugo je građena i dograđivana. Zbog svog položaja najviše je služila odbrani od neprijatelja. Sa čaršijom čini jedan skladan ambijentalni prostor bosanskog stila. Gradnja je započeta još u vrijeme Ilira. Dograđivali su je Rimljani, Slaveni i Turci. Gradina je za vrijeme Turaka imala stalnu vojnu posadu.

Stari grad Tešanj ili Gradina izgrađen je na uzvišenju u kotlini, uz rijeku Tešanjku, na strmoj i jednim dijelom odsječenoj litici brijega, teško pristupačan sa tri strane. Po tipu svoje namjene pripada skupini većih, utvrđenih gradova na uzvišenju.

Utvrđeno naselje iz srednjovjekovnog perioda je podignuto na vrhu stjenovitog brijega. Tu je sagrađena poligonalna kula i ograđeno dvorište. Dvorište je imalo oblik nepravilnog polukruga, sa radijusom od nekih 26 metara. Na sjeveroistočnoj strani dvorišta izgrađena je dvanaesterougaona kula za koju se pretpostavlja da je bila visoka od 15 do 20 metara i da je imala prizemlje i tri sprata. Ova kula je bila glavna odbrana srednjovjekovnog grada. Između ove kule i današnje krnje kule, izgrađen je u perimetralnom zidu dvorišta jedan mali bastion za koji se smatra da je bio kula. U dvorištu su nekada bile sagrađene drvene zgrade za stanovanje i jedan bunar koji je danas zatrpan. Zatrpali su ga Nijemci u II svjetskom ratu, nakon što su ga detaljno pretražili. U blizini dvanaesterougaone kule izgrađena je manja, isturena sedmerougaona kula. Tako je izgledao prvobitni tešanjski grad srednjeg vijeka, koji će svoj izgled promijeniti početkom XV stoljeća i prerasti iz srednjovjekovnog dvora u tvrđavu. Potom su po samom rubu uzvišenja izgrađeni zidovi kojima je zatvoren kompletan odbrambeni sistem. Što se tiče tehnike zidanja srednjovjekovnog tešanjskog grada, korištena je kamena oplata u koju se sipala kaša od lomljenog kamena i krečnog maltera.

Osmanlije su zauzevši grad najvjerovatnije 1520.godine naišli na spaljen grad i porušene kule. Krajem XVII stoljeća Osmanlije su popravili grad. Tada su tešanjskom gradu dodali jedan novi dio, odnosno donji dio grada.

Jačinu grada odlikuje renoviran gornji dio grada, adaptiran na savremeni način borbe, i donji dio grada iz osmanskog perioda koji je svojim sistemom dopunio snagu tvrđave.

Donji dio grada se počeo graditi za vrijeme sultana Mustafe II (1695.-1703.). U donjem dijelu grada Osmanlije su prvo izgradile Dizdarevu kulu. Kula je imala prizemlje i dva sprata. Na prvom spratu je bila veća prostorija za stanovanje a na drugom spratu stan za dizdara. Istočno od Dizdareve kule, Osmanlije su sagradili tabiju. Kroz sredinu te tabije bio je prokopan tunel, a desno i lijevo od njega kazamati.

Time je Gradina dobila svoju konačnu fizionomiju čime je predstavljala jednu od najsnažnijih utvrda bosanskog ejaleta. Nadogradnja starog grada koje su izvršili Osmanlije, kao i izgradnja donjeg grada predstavlja treću (osmansku) graditeljsku fazu. Vojna posada napustila je stari grad Tešanj 1840.godine.

Ferhad-Begova džamija