Banja Luka

U srcu grada Banja Luke ponosno stoji Kastel, kao svjedok prošlosti, kostur sadašnjosti i predskazanje budućnosti. Sa bogatom historijom, tvrđava je smještena u užem centru Banjaluke. Stare zidine tvrđave Kastel tu su da nam probude znatiželju o historiji ovog grada, ispričaju priču o bitkama, trgovini, uspjesima i padovima, čiji je vinovnik i svjedok bila sama tvrđava.

Brojni materijalni nalazi, pisani izvori i kartografska dokumentacija, danas nam omogućuju da u velikoj mjeri sagledamo sve faze nastanka i razvoja tvrđave. Prvi početci razvoja naselja na mjestu današnjeg Kastela potiču još iz paleolitskog doba na što upućuju nalazi kamenog oruđa i oružja. Položaj ovog naselja koje se dalje razvijalo kroz epohu neolita i bronzanog doba karakterističan je za naselja badenske kulture jer se nalazi na izdignutim dijelovima riječne terase Vrbasa.

Unutar tvrđave je pronađeno više primjeraka kasnoantičke bronze, keramike, i jedna kasnoantička bronzana fibula. Pored toga u centralnom prostoru tvrđave utvrđeni su ostaci kasnoantičkih objekata većih dimenzija, sa polukružnim apsidalnim istakom na južnoj strani. Da li je riječ o kasnoantičkom svetilištu, nekoj administrativnoj zgradi ili kompleksu različitih sadržaja odgonetnuće sistematska istraživanja koja predstoje.

U povelji iz 1525. godine precizno se navodi da je Banja Luka zapravo ime tvrđave koja se zvala CASTELL NOSTRO BAGNA LUCA. Iz sadržaja navedene povelje, moglo bi se čak zaključiti da je tvrđava Banja Luka bila izgrađena na mjestu nekog starijeg i manjeg utvrđenja poslije 1463. godine, kao dio granice na Vrbasu u sistemu odbrane ugarskog kraljevstva protiv Turske (Jajce je bilo najjužnija tačka).

Franciskanski manastir Marije Zvijezde

Oni koji tragaju za neočekivanom ljepotom ne treba da idu dalje od franciskanskog manastira Marija Zvijezda. Boje i slike ovdje pronađene izazivaju strahopoštovanje kod posmatrača. Posjetioci mogu da vide rijetke i vrijedne knjige, uključujući poslanice Sv. Avgustina, kao i izuzetno vrijedne slike. Ljubitelji dobrog zalogaja oduševiće se otkrićem bijelog sira čuvenog u ovoj regiji. Kolonija Trapista je u Banja Luci (Delibašino selo) osnovana 1869. godine, a sama crkva u sklopu manastira je izgrađena između 1874. i 1875. godine. Pored obrednih predmeta napravljenih u 19. i 20. stoljeću od plemenitih metala, manastirska kolekcija uključuje i dvije vrlo vrijedne slike: Raspeće i Sv. Filomena, obje su radovi venecijanskih majstora iz 16. stoljeća. Kao i u većini manastira i ovdje se nalazi kolekcija starih štampanih knjiga, u kojoj se između ostalog nalazi i zbirka poslanica Sv. Augustina, štampana 1493. godine u Bazelu. Manastir je nadaleko poznat po svom ukusnom bijelom siru kojeg monasi ovdje proizvode duže od jednog stoljeća.

Romanovići je mala drvena crkva koja se nalazi nedaleko od Gradiške, sjeverozapadno od Banja Luke. Sv. Nikoli su je posvetili stanovnici sela Romanovići smještenog na istočnim padinama planine Kozare, 20 km južno od Gradiške. Izgrađena je u prvoj polovici 18. stoljeća i među posljednjim je preostalim drvenim pravoslavnim građevinama u zemlji.

Pravoslavni Hram Hrista Spasitelja

Crkva Svete Trojice je napravljena između dva svjetska rata u centru Banje Luke. Izgradnja hrama trajala je od 1925. do 1929. godine, a svečano je osvećena na Spasovdan 1939. godine. Prilikom isceniranog njemačkog bombardovanja, 12-tog aprila 1941. godine, hram je pogođen i znatno je oštećen oltarski dio (apsida). U maju iste godine ustaše su hram proglasile „ruglom grada“ i naredili Srbima, Jevrejima i Romima da ga, ciglu po ciglu, u potpunosti sruše.

Poslije Drugog svjetskog rata, za više od pola vijeka, mnoge su građevine obnovljene, ali za porušeni Saborni hram nije bila dozvoljena obnova, već je na mjestu na kome se nalazio hram izgrađen spomenik palim borcima. Početkom devedesetih godina banjolučka crkvena opština dobila je dozvolu za obnovu porušenog hrama, a spomenik palim borcima premješten je na obližnju lokaciju, takođe u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve. Obnova hrama započela je 1993. godine kada su osveštani temelji. Ovaj svečani čin obavio je patrijarh srpski Pavle sa arhijerejima i sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve. Hram je obnovljen pod imenom Saborni hram Hrista Spasitelja, jer je u međuvremenu u Banjoj Luci (1963—1969) izgrađen hram koji je dobio ime Svete trojice, kao uspomenu na onaj porušeni, a za koji su pravoslavni Srbi mislili da ga nikada više neće moći obnoviti.
 

Park Petar Kočić

Spomenik književniku i narodnom tribunu Petru Kočiću (1877-1916) se nalazi u Gradskom parku (prekoputa glavnog trga), i predstavlja još jedan rad Antuna Augustinčića u Banjoj Luci i Vanje Radauša. Spomenik je završen 1929. godine, a postavljen je i svečano otkriven 6. novembra 1932. godine.

Banj brdo

Banj brdo (ranije Šehitluci) je najpoznatije banjalučko izletište. Nalazi se na južnoj strani grada i odande se pruža panoramski pogled na grad. Nalazi se na 431 metar nadmorske visine. Izletište je bogato šumom, stazama za šetnju i planinarenje, izvorima vode kao i uređenim mjestima za odmor. Na njemu se nalazi i monumentalni spomenik palim Krajišnicima stradalim u NOB-u, djelo poznatog hrvatskog - kipara Antuna Augustinčića. Njegov vrh je udaljen svega 5 km od centra Banjaluke.

Spomenik je mauzolejskog tipa visine 13 metara i dužine 24 metra. Pozicija spomenika na Banj brdu je takva da se vidi iz gotovo svih dijelova grada. Spomenik su nekada posjećivali ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Ovdje su se nalazili start i cilj motociklističkih i biciklističkih utrka. Mjesto je na kojem su se održavala predavanja iz historije. Ovaj spomenik često su posjećivale i strane delegacije koje su dolazile u Banjoj Luci.

Stari naziv ovog izletišta bio je Šehitluci. Na starim austro-ugarskim kartama navodi se samo visina kote bez ikakvog imena. Stari se naziv odomaćio od 1933. godine kada je na brdu podignuta mala piramida u spomen na poginule muslimane (šehide) u borbama protiv Austro-Ugarske krajem 19. stoljeća.

Vrbas

Vrbas je rijeka i pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250 km, sa površinom sliva oko 5900 km2. Nastaje od dva vrela na Zec-Planini (ogranak Vranice), 1780 m nadmorske visine. Rijeka Vrbas usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinacku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje. Pritoke Vrbasa su: Vrbanja, Pliva, Ugar i druge. Na rijeci je izgrađeno nekoliko značajnijih hidrocentrala. Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini nalaze se Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka.

Safikadas Tomb

Safikadin grob koji se nalazi u centru grada, ispred tvrđave Kastel, svjedoči o banjalučkoj legendi vječne ljubavi (Romeo i Julija u banjalučkoj verziji). Legenda kaže da se mlada i lijepa, Banjalučanka, Safikada na prvi pogled zaljubila u stasitog austro-ugarskog vojnika koji je čuvao stražu na zidinama Kastela. Naredba o iznenadnom pokretu Austro-Ugarske vojske bila je strahovit udarac njihovoj još nedoživljenoj sreći. Na rastanku, dvoje mladih su se zaklinjali na vječnu ljubav i vjernost do groba. Nakon izvjesnog vremena dođe vijest o njegovoj pogibiji a Safikada bacajući svoje tijelo pred top, koji je sa Kastela označavo podne, povika: «Vijerna sam ti do groba». Njeno mrtvo tijelo je palo na mjestu danšnjeg spomenika gdje i danas zaljubljeni parovi pale svijeće za ljubav.

Manastir Gomionica

Manastir Gomionica, izgrađen u stilu Raške škole, nalazi se na Zmijanju. Predanje kaže da mu je ktitor bio Zmijanjski knez Obrad. Moštanica, osnovana 1562. godine, smještena je na tromeđi Banje Luke, Prijedora i Kozara, a izgrađena je u stilu Moravske škole. Manastir Liplje nalazi se na obroncima Borja planine, u blizini Maslovara. Izgrađen je krajem XV i početkom XVI vijeka, sa izraženim elementima Raške škole.